Bakir Izetbegović: Budemo li primorani, povlačit ćemo poteze kakve do sada nikad nismo

Od Vučića, a kasnije i Dodika, čuo sam besmislenu, ali vrlo opasnu tezu da je moj plan da “Bošnjaci prvo savladaju Hrvate u BiH, a zatim i Srbe”. Nakon moje reakcije, Vučić se izvinio, ali izgleda da nije promijenio mišljenje – kazao je, između ostalog, Bakir Izetbegović u intervjuu za Faktor

Obilježavanje neustavnog “dana RS-a”, zvanice koje su se odazvale tom događaju i osobe koje su odlikovane obilježile su početak 2019. godine, ne samo u Bosni i Hercegovini već u cijelom regionu. O tim dešavanjima, motivima odlaska Dragana Čovića u Banju Luku te o ostalim aktuelnim društveno-političkim dešavanjima u našoj zemlji razgovarali smo sa predsjednikom Stranke demokratske akcije (SDA) Bakirom Izetbegovićem.

Prisustvom obilježavanju neustavnog “dana RS-a” u Banjoj Luci Dragan Čović je uspio na sebe navući i bijes Zagreba, a istog dana je gotovo u tajnosti otišao u Beograd. Kako tumačite te njegove postupke?

– Tumačim ih kao pokušaj daljeg jačanja hrvatsko-srpskog savezništva u BiH i na Balkanu, odnosno stavljanja Srba u BiH i u Srbiji na stranu politike koju vodi HDZ u BiH.

Dodik nije baš lijepo uzvratio na spremnost Dragana Čovića i ambasadora Del Vechia da mu uveličaju “dan RS-a” svojim prisustvom. Odlikovanje koje je dodijeljeno presuđenom ratnom zločincu Slavku Lisici, odgovornom za stradanje Hrvata, koštalo je hrvatskog ambasadora gubitka ambasadorske pozicije u BiH.

– Dodik gazi kud je namjerio, i nije ga briga koga je pregazio na tom putu. Ne znam da li će Dragan Čović povući neke pouke iz ove neugodnosti, ali nadati se da će konačno shvatiti neke očevidne činjenice i promijeniti kurs. Recimo, umjesto na “dan RS-a” doći po prvi put sa reprezentacijom HDZ-a na bajramski prijem kod reisu-l-uleme Kavazovića, onako kako mi iz SDA redovno odemo na božićni prijem kod kardinala Puljića, podržati potpisivanje ugovora sa Islamskom zajednicom, onako kako smo mi podržali potpisivanje sporazuma sa Katoličkom crkvom u BiH i tako dalje. Čović ode na proslavu neustavnog nacionalističkog praznika koji vrijeđa i Hrvate i Bošnjake, i onda se žali na “sarajevsku politiku” koja ga “satanizira”, i koja ga je “bez razloga omrzla Bošnjacima”. Istovremeno se pretvara da ne primijeti žestoke kritike najvećeg dijela javnosti u Hrvatskoj, pa i dijela hrvatske javnosti u BiH.

Da li se u Čovićevoj posjeti Beogradu mogu pronaći uzroci iznenadne brige Aleksanda Vučića za položaj Hrvata u BiH, odnosno da li je Čović u Beogradu pronašao podršku za realizaciju svojih političkih ciljeva?

– Nije ta briga Vučića za položaj Hrvata u Federaciji BiH iznenadna, samo je ovaj put izrečena javno. Od Vučića, a kasnije i Dodika, čuo sam besmislenu, ali vrlo opasnu tezu da je moj plan da “Bošnjaci prvo savladaju Hrvate u BiH, a zatim i Srbe”. Nakon moje reakcije, Vučić se izvinio, ali izgleda da nije promijenio mišljenje. Tu tezu su očigledno razradili hrvatski lideri u BiH u namjeri da Srbe privuku na svoju stranu, da i kod njih stvore sumnju, osjećaj ugroženosti i solidarnosti. Teza je opasna, jer poziva na udruživanje protiv jednog naroda. Slične teze o “ugroženosti” slušali smo i 90-ih godina prošlog stoljeća, pa su ti “ugroženi” počinili genocid nad Bošnjacima.

Na čemu baziraju takve tvrdnje?

– Ni na čemu realnom. Polovinom BiH vladaju Srbi, sljedećom trećinom koju čine kantoni sa hrvatskom većinom vladaju Hrvati, Bošnjaci koji čine polovinu bh. stanovništva su kroz dejtonska rješenja svedeni na trećinu utjecaja u državnim institucijama. Bošnjaci se, ustvari, bore za ravnopravnost u zemlji po kojoj su dobili ime i u kojoj žive od vajkada. Te tvrdnje, u stvari, služe kao “argument” kojim se pokušavaju opravdati neke akcije protiv Bosne i Hercegovine i Bošnjaka.

Zašto mislite da Vučić vjeruje u tezu da Bošnjaci žele da savladaju Hrvate, a nakon toga i Srbe?

– Ako se Bosnom bavite pristrasno ili površno, ako mišljenje o stanju u njoj formirate na bazi propagande koja vam se potajno i uporno servira od samo jedne strane, onda je moguće povjerovati i u takvu tvrdnju.

Tako je, recimo, Vučić prije dva dana na press konferenciji izjavio da su “Hrvati izgubili Vareš”. A nije tako. Sudbina Vareša je paradigma za odnose u BiH, za mentalitet naših ljudi, i upravo na bazi dešavanja u Varešu, i ratnih i poslijeratnih, trebalo bi formirati stav o BiH i odnosima u njoj. U Varešu je HVO napravio zločine nad bošnjačkim civilima, pa je uslijedila akcija Armije RBiH i preuzimanje Vareša. Međutim, Hrvati nisu “izgubili Vareš” kako je to neko “pojasnio” Vučiću, oni su se vratili u svoj grad, i mada u njemu ne čine većinu, načelnik je Hrvat, član HDZ-a, cijenjen i sposoban čovjek, glasali su za njega masovno i Bošnjaci.

Bošnjaci uvijek i nanovo pružaju ruku onima koji žele mir s njima, ali i uzvraćaju na bezrazložno neprijateljstvo kojem su prečesto izloženi.

Mogu li se sva ova dešavanja protumačiti i kao hrvatsko-srpska sprega usmjerena protiv Bošnjaka?

– A kako drugačije? Ovo što rade Čović i Dodik je mirnodopska, mehka varijanta onoga što su radili srpski i hrvatski lideri u ratu, i što se obilo o glavu svima, a naročito bosanskim Hrvatima. SNSD i HDZ odavno sarađuju i koordiniraju po pitanju imenovanja u državnim institucijama i pravosuđu na način da se istisnu Bošnjaci, sljedeće o čemu su se složili jeste istiskivanje stranih sudija iz Ustavnog suda, pa će se vjerovatno složiti i sa potrebom odlaska OHR i tako dalje. Štetna je to saradnja, koja, ako se produbi, može dovesti do nacionalnih disbalansa, nezadovoljstva Bošnjaka, političkih vakuuma i kriza u funkcionisanju države. I to ponovo nikome neće donijeti ništa dobroga, a naročito ne najmalobrojnijem narodu u BiH.

Posebno bh. patriote zabrinjava trend kojem svjedočimo u posljednje vrijeme, a to je podizanje optužnica protiv velikog broja generala i pripadnika Armije RBiH. Šta se želi postići time?

– Nakon prošlogodišnjih presuda Haškog tribunala generalu Mladiću za udruženi zločinački poduhvat koji je sezao do Beograda, i Prliću i ostalima za udruženi zločinački poduhvat koji je sezao do Zagreba, krenulo se u pokušaj kreiranja virtualnog udruženog zločinačkog poduhvata Armije RBiH kako bi se strane u ratu, odnosno branioci i agresori, izjednačili. U posljednjoj godini je podignuto više optužnica protiv generala i poznatih branilaca BiH nego u prethodnih 20 godina. Očigledno se radi o kampanji, jer šta se čekalo decenijama ako su zločini zaista počinjeni? Cilj je baciti ljagu bukvalno na svaki korpus Armije RBiH, svugdje nešto i nekoga procesuirati, prikazati našu vojsku kao zločinačku, izjednačiti zaraćene strane, a time i politike. Kampanja je organizovana, tako da ćemo i mi morati odgovoriti organizovano kako bi se odbranio karakter naše borbe.

Prethodno su Bošnjaci doslovno etnički očišćeni sa čelnih pozicija državnih pravosudnih institucija. Aktuelan je izbor glavnog državnog tužioca i u tom procesu se, čini se, pokušavaju zaobići Bošnjaci. Je li i to posljedica sprege o kojoj smo maloprije govorili?

– Naravno, i ukoliko se zaista desi da i na mjesto državnog tužioca ne bude imenovan kvalitetan kadar iz kvote Bošnjaka, preći će se crvena linija nakon koje ćemo i mi morati povlačiti poteze kakve do sada nismo povlačili.

SNSD optužuje Bošnjake, prije svih SDA, da namjerno odugovlače sa imenovanjem mandatara za Vijeće ministara BiH, odnosno formiranjem državne vlasti. Hoće li biti nove državne vlasti bez usvajanja Godišnjeg nacionalnog programa, odnosno aktiviranja MAP-a?

– Što se tiče imenovanja mandatara za novi saziv Vijeća ministara, podrazumijeva se da je to Srbin iz SNSD-a. Slijedeće što se podrazumijeva je da će mandatar ponuditi program rada koji ne može biti u suprotnosti sa Ustavom i zakonima BiH. Iz istupa Milorada Dodika da se zaključiti da će se pokušati nametnuti volja entiteta državi BiH, dakle da se planira kršiti Ustav, i da će put ka članstvu BiH u NATO savezu biti zaustavljen. Javno se govori da se planira kršiti Zakon o odbrani, za koji je ranije glasao i Dodikov SNSD, da se neće poštovati ni Strategija vanjske politike BiH koju je konsenzusom usvojilo Predsjedništvo BiH. U Bosni i Hercegovini kanimo ostvariti vladavinu zakona, a ne vladavinu pojedinaca i stranaka. Zakoni se mogu i promijeniti, ali samo u tijelima koja su ih donijela i po predviđenim procedurama, a ne ultimatumima nižih i nenadležnih nivoa vlasti.

Milorad Dodik tvrdi da su strateške odluke i zakoni koje spominjete usvojene “pod neviđenim pritiskom na srpske predstavnike”, da su Republici Srpskoj kroz takve pritiske oduzete nadležnosti i prebačene na državni nivo, da će sve to trebati revidirati, odnosno vratiti se na “izvorni Dejton”?

– A šta se bitno za BiH i Balkan u posljednje tri decenije nije desilo pod nekom vrstom pritiska? Pod pritiskom zločina i genocida su Bošnjaci i Hrvati napustili prostore na kojim je formiran RS, pod pritiskom embarga na oružje je Armija RBiH gubila teritorije, pod pritiskom NATO udara je zaustavljen rat u BiH, pod pritiskom je bh. pregovaračka strana u Dejtonu pristala na entitetsku strukturu zemlje i tako dalje. Nema vraćanja unazad, jer nema kočnice koja bi nas u tom vraćanju zaustavila, i vjerovatno bismo se ponovo zatekli u 1992. sa svime što to znači.

Kada spominjemo put ka NATO-u, prije nekoliko dana je američki državni sekretar Mike Pompeo pozvao BiH na inteziviranje saradnje sa Alijansom, odnosno prihvatanje Godišnjeg nacionalnog programa kao prvog koraka na tom putu. Očigledno je da imamo podršku, ali su očigledne i opstrukcije, kako unutrašnje, tako i vanjske. Šta možemo očekivati po tom pitanju u narednom periodu?

– Pismo državnog sekretara Pompea je na liniji strateških opredjeljenja BiH, ono dolazi od prve svjetske velesile koja je osvjedočeni prijatelj naše zemlje, i ono treba biti ozbiljno razmotreno, vjerovatno na sjednici Predsjedništva BiH. Vrijeme je da se stvari izvedu na čistac.

Govoreći o vanjskim opstrukcijama, jasno je da se radi o Rusiji, koja i ne skriva namjere da zaustavi NATO put BiH. Kako komentirate utjecaj te zemlje u BiH?

– Utjecaj Rusije je rastući, sve više jednostran, a na pitanju NATO integracije i suprotstavljen našim strateškim opredjeljenjima, zakonima, usvojenim dokumentima. Rusija se, dakle, direktno miješa u unutrašnja pitanja BiH. Nama ne treba kriza u odnosima sa Rusijom, svi mi poštujemo tu veliku zemlju, i očekujemo da i ona nas poštuje.

S druge strane, nerijetko se spominje i utjecaj Turske u BiH. Može li se on staviti u isti kontekst kao utjecaj Rusije te, uzimajući u obzir i uske ekonomske veze Turske i BiH, ali i Vaše lične sa predsjednikom Erdoganom, brine li Vas prijetnja Donalda Trumpa turskoj ekonomiji?

– Sve dok se poštuje suverenitet BiH, neće biti problema sa bilo kim, Rusijom, Turskom, Srbijom, Hrvatskom… Turska podupire sve što je bitno za BiH, sve što nas stabilizira, ne miješa se u naše unutrašnje stvari, poštuje naše odluke. Naravno da je najbliža Bošnjacima, ali uvijek se trudi da od njene podrške svi imaju koristi. Brine me svaka prijetnja Turskoj, ali naš prijatelj Erdogan očigledno uspijeva prevladati sve krize, pa i sa SAD-om, a kojih je i ranije bilo. Turska diplomatija i ekonomija pokazuju posebnu žilavost, skoro nevjerovatnu. Ratovi, krize, milioni izbjeglica, sve to pogađa Tursku, ali njena ekonomija raste, ona dovršava i počinje nove megaprojekte, od kojih su neki najveći na svijetu.

Na novogodišnjoj konferenciji za medije SDA ste kazali da bi se u narednih desetak dana trebalo znati mnogo više o potencijalnim partnerima SDA u procesu formiranja vlasti. Da li je ruka “BH bloku” još ispružena ili ste već izabrali alternativu, uzimajući u obzir da ste razgovarali sa nekim od manjih stranaka?

– Odmaram malo ruku rukujući se sa predsjednicima drugih parlamentarnih stranaka. Trenutno je sve otvoreno i vraćeno na stanje kakvo je trebalo biti 8. oktobra, na početne, normalne pozicije. Strasti su se smirile. Pregovaramo sa svima.

FAKTOR